Danas su Tar i Vabriga, šireći se jedno prema drugome, postali jedno naselje koje dijeli samo prometnica Poreč-Novigrad. Povijesno bi bilo točnije reći da se radi o tri naselja: Tar, Frata i Vabriga, no, Frata je tek južno predgrađe Tara. U prošlosti su to bile tri župe, tri zvonika, tri crkve: Sv. Martina, Sv. Mihovila i Sv. Antona. Zanimljivo je da je crkvu Sv. Martina 1800. godine posjetio tadašnji papa Pio VII.

Preci Tarčana i Vabrižana umješno su sebi izabrali mjesto za življenje. Plodna je to visoravan (112 m nadmorske visine) koja se s jugozapada blago spušta k moru, a sa sjeverne strmo k ušcu rijeke Mirne. Za vedrijeg vremena vide se Alpe, a s tarskoga zvonika pogled seže i do zvonika Sv. Marka u Veneciji. Tar je od Poreca udaljen 8 km.

Na našem prostoru ima jasno vidljivih tragova stopa dinosaurusa starih šezdesetak milijuna godina, otkrivenih kosti i kljova mamuta, gradina pretpovijesnih ljudi. Podno Tara, u Cervaru i Larunu, i danas se vrše arheološka iskapanja.